Mnogi će poduzetnici prilikom kupnje neke opreme, računala, softwera, isl. reći da su uložili u razvoj, da su investirali kako bi u budućnosti ostvarili veće prihode. No, kad se radi o izdacima za obrazovanje zaposlenika, većina njih taj izdatak vidi kao trošak, a ne kao ulaganje.
Osobito se danas, u vrijeme krize, kada se svakodnevno smanjuju i najosnovnija prava zaposlenika, na izdatke za obrazovanje gleda kao na nepotreban trošak, to se smatra luksuzom nekih „dobrih starih vremena“. Međutim, izdatke za obrazovanjem zaposlenika ne bi trebali smatrati troškom, nego ulaganjem. Takvim ulaganjem tvrtka dobiva zadovoljnog i motiviranog zaposlenika, zaposlenika sa novim znanjima i vještinama, povećava se intelektualni kapital organizacije, izgrađuju se kvalitetniji odnosi među zaposlenicima. U konačnici, organizaciji se taj „trošak“ vraća kroz povećanje učinkovitosti i profita. Investiranjem u edukaciju i trening zaposlenika, ali i samih poduzetnika, tvrtka stvara kompetitivnu prednost koja u vrijeme krize može imati ključnu ulogu za opstanak ali i ostvarivanje prednosti na tržištu. Vrijeme krize nije vrijeme kada treba stati sa edukacijom, upravo suprotno, vrijeme krize pravo je vrijeme za takvo ulaganje.
Prema rezultatima istraživanja National Employer Survey (NES) koje je 1995. proveo Nacionalni centar za Kvalitetu edukacije radne snage iz SAD-a (National Center on the Educational Quality of the Workforce) ulaganje u zaposlenike u većem postotku pridonosi povećanju produktivnosti nego ulaganje u kapitalne investicije. Prema rezultatima istraživanja 10%-tno povećanje ulaganja u edukaciju rezultiralo je sa 8,6% većom produktivnosti u proizvodnim tvrtkama, te čak 11% većom produktivnosti u neproizvodnim tvrtkama. S druge strane, ulaganje u kapitalne investicije rezultiralo je samo sa 3,4%-tnim povećanjem produktivnosti.
Nije zanemariv ni porezni tretman ulaganja u edukacije zaposlenika koji gospodarskim subjektima omogućuje smanjenje osnovice poreza na dobit, odnosno poreza na dohodak od samostalne djelatnosti za određeni postotak opravdanih troškova za opće i posebno obrazovanje i izobrazbu. Postotak smanjenja ponajprije ovisi o veličini poduzetnika i vrsti obrazovanja (opće ili posebno). Pa tako mali i srednji poduzetnici mogu ostvariti smanjenje porezne osnovice do 70% troškova općeg obrazovanja, te do 35% troškova za posebno obrazovanje, a veliki poduzetnici do 50% troškova za opće obrazovanje, te do 25% troškova za posebno obrazovanje. Nadalje, osnovica se sukladno čl. 3. St. 3. Zakona o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu (NN 109/07; 134/07 ; 152/08), te novoj Karti regionalnih potpora (NN 19/13) dodatno smanjuje do 10% troškova obrazovanja za one poduzetnike koji djelatnost obavljaju na području Jadranske Hrvatske, odnosno do 5% troškova za one koji djelatnost obavljaju na području Kontinentalne Hrvatske. Osnovica se dodatno smanjuje za još 10% troškova za edukacije koje se odnose na radnike u nepovoljnom položaju (Čl. 5 Zakona o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu).
Kada sve to uzmemo u obzir, tada su troškovi koji nam na početku izgledaju veliki i nepotrebni, u konačnici manji, s druge strane poduzeću donose dodanu vrijednost, poduzeća postaju fleksibilnija i konkurentnija na tržištu. Činjenica je da je znanje ključni pokretač razvoja, stoga je poželjnije na izdatke za edukacije zaposlenika gledati kao na ulaganje a ne kao na trošak.
