Category : Blog

Zašto nam je potreban izvještaj o novčanom toku?

Novac je važan čimbenik u poslovanju svakog poduzeća, a informacije o novčanim primicima i novčanim izdacima od posebnog su značaja pri ocjeni aktivnosti poduzeća. Uz ocjenu uspješnosti i stabilnosti poslovanja potrebno je voditi računa i o likvidnosti poduzeća. Često se događa da poduzeća iskazuju neto dobitak, a da zapravo imaju problema s podmirivanjem svojih obveza. Stoga je podatak o tome odakle novac dolazi u poduzeće i za koje svrhe se troši za vlasnike kao i za ostale korisnike vrlo važna informacija. Tu informaciju osigurava im upravo izvještaj o novčanom toku

Bilanca i račun dobiti i gubitka sastavljaju se na temelju ekonomskih kategorija i računovodstvene pretpostavke nastanka događaja, što znači da se prihodi i rashodi priznaju u trenutku nastanka, a ne kada je novac primljen ili isplaćen. Priznavanje prihoda i rashoda ne podudara se ni vremenski niti vrijednosno s novčanim primicima i izdacima. U novčanom toku mogu se pojaviti primici i izdaci koji nemaju direktnog odraza na prihode i rashode (emisija vrijednosnih papira, zaduživanje i vračanje glavnice, i dr.). Isto tako neke prihode i rashode ne prati novčani tok (npr. izvanredni prihodi s temelja otpisa obveza, amortizacija, i dr.).

Za razliku od bilance i računa dobiti i gubitka koji se temelje na obračunskoj osnovi i računovodstvenim politikama, u izvještaju o novčanim tokovima iskazuju se financijske kategorije, odnosno predočavaju se informacije o tijekovima novca (primicima i izdacima), te stanju novca i novčanih ekvivalenata između dva datuma bilance. Novčani tokovi jesu primici i izdaci novca i novčanih ekvivalenata. Sukladno MRS-u 7, novac obuhvaća gotovinu u blagajni i depozite po viđenju (novac na računima) u domaćoj i stranoj valuti. Novčani ekvivalenti jesu kratkotrajna visokolikvidna ulaganja koja se brzo pretvaraju u poznate iznose novca i koja nisu pod značajnim utjecajem rizika promjena vrijednosti.

Osnovni elementi izvještaja o novčanom toku

Da bi shvatili o čemu sve ovisi iznos i promjena novca, prvo moramo znati da je novac sastavni dio imovine poduzeća. Raščlanjivanjem dijelova imovine i izvora imovine doći ćemo do parametara koji uzrokuju promjene novca. Kako bi došli do određenih zaključaka moramo poći od osnovne bilančne jednakosti

AKTIVA = PASIVA

IMOVINA = IZVORI IMOVINE

I = O + K

KI + DI = O + K

N + KI´+ DI = O +K → N + M = O + K

Iz čega slijedi

ΔN + ΔM = ΔO + ΔK

ΔN = ΔO + ΔK – ΔM

Gdje su:

Što znači da su promjene na novcu posljedica promjena na obvezama, kapitalu i nenovčanim oblicima imovine. Prema tome, povećanje (primici) novca posljedica su povećanja obveza i kapitala, te smanjenje nenovčanih oblika imovine, a smanjenje (izdaci) novca posljedica su smanjenja obveza i kapitala, te povećanja nenovčanih oblika imovine.

Klasifikacija novčanih tokova

Kako bi se osigurala što kvalitetnija informacijska podloga  izvještaja o novčanim tijekovima, novčani primici i izdaci obavezno se razvrstava na poslovne, investicijske i financijske aktivnosti. Za korisnike financijskih izvještaja vrlo je važna informacija iz kojih aktivnosti poduzeće ostvaruje najviše primitaka. Normalno je za očekivati da poduzeće najviše novca ostvaruje iz redovnih aktivnosti, jer je to ključni pokazatelj očuvanja poslovne sposobnosti poduzeća.

Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti poduzeća koje imaju najznačajniji utjecaj na financijski rezultat poduzeća. Neki od primjera novčanih primitaka i izdataka iz poslovnih aktivnosti su: primici od prodaje roba i usluga; primici od osiguravajućih društava; primici povrata poreza; izdaci dobavljačima za isporučenu robu ili usluge; izdaci za zaposlene; novčani izdaci za poreze. Poslovne aktivnosti su ključni pokazatelj stupnja u kojem je poduzeće iz svojih poslovnih aktivnosti ostvarilo novac koji je dovoljan za otplatu zajmova, očuvanje poslovne sposobnosti poduzeća, isplatu dividendi i novih investicija bez pomoći vanjskih izvora financiranja. U pravilu, NNT iz poslovnih aktivnosti treba biti pozitivan. Može se desiti da bude negativan npr. u vrijeme rapidnog rasta poduzeća kada se javljaju povećane potrebe za dodatnom imovinom. Kratkoročno je to prihvatljivo, ali dugoročno ostvarenje negativnog NNT iz poslovnih aktivnosti indikator je moguće nelikvidnosti i likvidacije poduzeća.

Investicijske (ulagateljske) aktivnosti obuhvaćaju novčane primitke i izdatke vezane uz promjene na dugotrajnoj imovini, kao i trgovanju s vrijednosnim papirima drugih poduzeća. Neke od stavaka novčanih primitaka i izdataka iz investicijskih (ulagateljskih) aktivnosti: primici od prodaje dugotrajne imovine; primici od prodaje vrijednosnih papira drugih poduzeća; primici od povrata danih kredita drugima; izdaci za kupnju dugotrajne imovine; izdaci za kupnju vrijednosnih papira drugih subjekata; izdaci za dane kredite drugim osobama. Novčani tijekovi nastali investicijskih aktivnostima predočavaju veličinu izdataka nastalih u cilju pribavljanja resursa namijenjenih stvaranju buduće dobiti i budućih novčanih tijekova. NNT iz investicijskih aktivnosti može biti pozitivan, ali najčešće je negativan, što je dobro, jer nam govori da poduzeće investira u realnu ili financijsku imovinu, te da se dalje razvija. Ako je pozitivan to može biti loše jer ukazuje na nemogućnost financiranja dodatnih ulaganja, prodaju dijela imovine ili cijelog segmenta poduzeća, nemogućnost angažiranja kapaciteta, pokušaj rješavanja problema pogrešnih investicija iz prethodnih razdoblja.

Novčani tokovi iz financijskih aktivnosti imaju utjecaj na financiranje poslovanja. Primici i izdaci iz financijskih aktivnosti obuhvaćaju promjene vezane uz iznose i strukturu obveza i kapitala. Najznačajnije stavke financijskih aktivnosti su: primici od emisije dionica; primici od emisije obveznica; primici od primljenih kredita; izdaci za stjecanje vlastitih dionica; izdaci za isplatu dividendi; izdaci za otplatu glavnice kredita. NT od financijskih aktivnosti svojevrsni je amortizer između NT poslovnih i NT investicijskih aktivnosti. Ako je odnos između NT od poslovnih aktivnosti i NT od investicijskih aktivnosti veći od 1 tada to ukazuje na sposobnost poduzeća da iz internih izvora financira ne samo kapitalne izdatke, već da je u mogućnosti servisirati vraćanje kredita i zajmova te plaćanje dividendi.

Važno je napomenuti da pojedine kategorije primitaka i izdataka kao npr.  dividende i kamate nisu jednoznačno raspoređene MRS-om 7 unutar neke od aktivnosti. Različiti autori (kao i poslovni subjekti) različito ih klasificiraju. Neki smatraju da su isplaćene dividende, kao i izdaci za kamate na primljene kredite posljedica poslovnih aktivnosti te da trebaju biti prikazani u poslovnim aktivnostima. Smatra se da se na ovaj način osigurava informacija o sposobnosti poduzeća da podmiri dividende i kamate iz redovnih poslovnih aktivnost. Za razliku od njih, drugi smatraju da bi se isplaćene dividende trebale tretirati kao financijske aktivnosti, jer i primici od emisije dionica spadaju u financijske aktivnost, kao i to da isplaćene dividende smanjuju kapital. Što se tiče primitaka od dividendi od strane drugih poslovnih subjekata, one su posljedica ulaganja, pa ih treba i tretirati kao primitke od ulagateljskih aktivnosti.

Plaćene i primljene kamate također mogu biti svrstane u sve tri aktivnosti. Izdaci za kamate za npr. dugoročni kredit, ili kamate za emitirane obveznice mogu se klasificirati u financijske aktivnosti s obzirom na to da su troškovi pribavljanja financijskih resursa. Mogu biti svrstane i poslovne aktivnosti, obzirom na to da su uključene u financijski rezultat. Ako se radi o izdacima za kamate za nabavku dugotrajne imovine, tada je izdatke za tu vrstu kamata, osim u financijske ili poslovne aktivnosti, moguće klasificirati i u investicijske aktivnosti jer su one posljedica pribavljanja imovine koja se klasificira u investicijske aktivnosti.

S obzirom na to da je MRS-om 7 ostavljena mogućnost da se plaćene i primljene kamate, te dividende alternativno razvrstava i  da postoje različita mišljenja o klasificiranju dividendi i kamata, poslovni subjekti moraju sami odlučiti u koju kategoriju će razvrstati navedene primitke i izdatke, ali pri tomu je vrlo bitno da se jednom utvrđeno pravilo dosljedno primjenjuje.

Metode sastavljanja izvještaja o novčanom toku

Prema MRS-u 7 za pripremanje i predočavanje izvještaja o novčanom toku može se koristiti direktna (izravna), ili indirektna (neizravna) metoda. MRS 7, ipak u točki 19 predlaže primjenu direktne metode  iz razloga što direktna metoda pruža informacije koje mogu biti korisne u procjenjivanju budućih novčanih tokova, koje nisu raspoložive prema indirektnoj metodi. Za primjenu direktne metode zalažu se i sva suvremena rješenja zbog bolje preglednosti i jednostavnosti ovakvog načina izvještavanja. Nažalost, bez obzira na preporuke i bolju informativnu snagu direktne metode, većina poduzeća prilikom izvještavanja koristi se indirektnom metodom.

Temeljna razlika između direktne i indirektne metode je u prezentiranju novčanih primitaka i izdataka iz poslovnih aktivnosti, dok kod investicijskih i financijskih aktivnosti nema razlike u predočavanju novčanih primitaka i izdataka.

Prema direktnoj metodi objavljuju se ukupni primici i ukupni izdaci novca razvrstani po osnovnim aktivnostima: poslovnim, investicijskim i financijskim, dok se kod indirektne metode poslovne aktivnosti ne iskazuju kao bruto primici i bruto izdaci novca, već se neto dobit ili gubitak usklađuje za učinke transakcija nenovčane prirode. Kod indirektne metode se do čistog novčanog toka iz poslovnih aktivnosti dolazi na osnovi podataka iz računa dobiti i gubitka, bilance i podataka operativne evidencije.

Pokazatelji analize na temelju izvještaja o novčanom toku

Analiza kretanja novčanih tokova jedna je od temeljnih analiza koja se upotrebljava za praćenje dinamičke likvidnosti svakoga investicijskog projekta. Rezultat je analize novčanih tokova specifičan izvještaj o novčanom toku u određenom vremenskom razdoblju. On pokazuje cirkulaciju novca, odnosno podrijetlo pribavljanja novca i svrhu njegove uporabe.

Analiza na temelju izvještaja o novčanom toku može se provesti na temelju četiri skupine pokazatelja: pokazatelji ocjene likvidnosti i solventnosti (asseing liquidty and solvency); pokazatelji kvalitete dobiti (quality of income); pokazatelji kapitalnih izdataka (capital expenditures); pokazatelji povrata novčanog toka (cash flow returns).

Pokazatelji ocjene likvidnosti i solventnosti

S obzirom na to da se pojam likvidnosti veže uz sposobnost transformacije pojedinih oblika imovine u novac, a solventnost kao sposobnost podmirenja obveza, pokazatelj ocjene likvidnosti i solventnosti koji se računaju na temelju izvještaja o novčanom toku ukazuju na sposobnost pokrića kamata, obveza i dividendi.

Tablica 1.: Pokazatelji likvidnosti i solventnosti na temelju izvještaja o novčanom toku

Novčano pokriće kamata nadopuna je pokazatelja pokrića troškova kamata. Usporedbom ova dva pokazatelja može se uočiti odstupanje između novčanog toka i dobiti. Za ove pokazatelje trebaju biti zainteresirani vjerovnici (npr. banke i drugi davatelji zajmova) jer upućuju na njihovu sigurnost glede naplate kamata.

Pokazatelji kvalitete dobiti

Razlika između računa dobiti i gubitka i izvještaja o novčanom toku proizlaze iz osnova na temelju kojih su sastavljena ova dva izvještaja. Račun dobiti i gubitka sastavljen je na obračunskoj osnovi nastanka događaja, a izvještaj o novčanom toku temelji se na novčanoj osnovi, odnosno na novčanim primicima i izdacima. Dobivene vrijednosti pokazatelja kvalitete prodaje potrebno je promatrati zajedno s ostalim instrumentima analize financijskih izvještaja kao što su npr. dani naplate potraživanja.

Tablica 2.: Pokazatelji kvalitete dobiti na temelju izvještaja o novčanom toku

Pokazatelji kapitalnih izdataka

Poznato je da je za poslovanje poduzeća značajna kapitalna imovina, bez koje bi bilo vrlo teško provesti proizvodnju, pružiti usluge ili obaviti kupoprodaju robe. Pokazatelji kapitalnih izdataka upućuju na sposobnost poduzeća da podmiri takve kapitalne izdatke u kratkom roku.

Tablica 3.: Pokazatelji kapitalnih izdataka na temelju izvještaja o novčanom toku

Pokazatelji povrata novčanog toga

Pokazatelji povrata novčanog toga upućuju na sposobnost stvaranja novca i određuju povrat novca na ukupnu imovinu, odnosno glavnicu i obveze, pa se de facto i u ovom slučaju radi o svojevrsnom „pokazatelju rentabilnosti“. Stoga se i ovaj pokazatelj može ubrojiti u pokazatelje koji utvrđuju uspješnost poslovanja poduzeća. Pokazatelji iz ove skupine trebaju se promatrati zajedno s pokazateljima investiranja koji se dobiju uvrštavanjem podataka iz bilance i računa dobiti i gubitka. I u ovom slučaju, uz podatke iz financijskih izvještaja koristit će se i drugi podaci, poput podataka o broju dionica. Pokazatelj novčanog toka po dionici pokazuje koliki se maksimalni iznos novca stvorenog poslovnim aktivnostima može isplatiti po jednoj dionici.

Tablica 4.: Pokazatelji povrata novčanog toka

Zaključak

Iako je izvještaj o novčanom toku sastavni dio temeljnih financijskih izvještaja i obvezni su ga sastavljati i podnositi veliki i srednji poduzetnici, (mali ga sastavljaju za vlastite potrebe), njegova važnost, na žalost, još uvijek nije dovoljno prihvaćena.

Izrada i analiza izvještaja o novčanom toku pruža važne informacije o rezultatima upravljanja novčanim resursima te sposobnosti u savladavanju rizika poslovanja kroz osiguravanje likvidnosti i solventnosti društva.

Izvještaj o novčanom toku daje informacije menadžerima, investitorima, ali i kreditorima o priljevima i odljevima novca, on je „krvna je slika“ poduzetnika, nedvojbena i zorna potvrda održivosti njegove ideje i kvalitete upravljanja. Na osnovu podataka iz novčanog toka dobivamo informacije za procjenu kvalitete zarada, stupnju obnovljivosti poslovnih resursa te stupnju konkurentnosti na tržištu. Čisti novčani tok najsigurnije je i najpouzdanije mjerilo poslovne uspješnosti nekog poslovnog subjekta, stoga bi, dragocjene informacije koje im daje ovaj izvještaj, menadžeri trebali češće koristiti, kako u ocjeni poslovanja tvrtke kojom upravljanju, tako i prilikom pr(ocjene) stanja sadašnjih i budućih poslovnih partnera.

Može li nas nastojanje da smanjimo jedan trošak dovesti do povećanja ukupnih troškova poslovanja?

Kako bi mogli servisirati svoje poslovanje, mali i srednji poduzetnici svakodnevno se koriste vanjskim uslugama jer im angažiranje stalnozaposlenih djelatnika ne bi bilo nimalo racionalno. Normalno je da jedan mali poduzetnik s dvoje, troje, petero, ili nešto više  zaposlenih nema opravdanja ni računice zaposliti još i osobu za čišćenje, IT stručnjaka, računovođu, logistiku, i sl. Najvjerojatnije će se za čistoću brinuti zaposlenici sami, oni koji imaju nešto više zaposlenih eventualno će jednom do dva puta tjedno angažirati neku osobu za detaljnije čišćenje. Za vođenje poslovnih knjiga angažirat će knjigovodstveni servis gdje će ga usluga, ovisno o veličini i prometu, koštati od nekih 500 kn pa na više (do cca 3, 4 tisuće kuna), dok bi da imaju stalnozaposlenog računovodstveno-financijskog stručnjaka njegov trošak plaće bio minimalnih 5, 6 tisuća kn i više. Cijena za in-house IT stručnjaka također bi bila minimalnih 5, 6 tisuća kn i više, dok će ga korištenje vanjskih usluga koštati znatno manje, odnosno najvjerojatnije će IT stručnjaka angažirati po potrebi i platiti mu jednokratnu cijenu usluge.

Korištenje outsourcing usluga ima opravdanja kod malih poduzetnika koji nemaju potrebe za svakodnevnim angažmanom radne snage za bilo koju od tih ili nekih drugih funkcija, te ne zahtijevaju velika financijska ulaganja za izgradnju ili najam npr. nekog skladišnog prostora, voznog parka i sl. No kod srednjih i velikih poduzetnika, gdje su potrebe za angažiranjem neke od tih funkcija svakodnevne i kod kojih nema potrebe za dodatnim proširenjem poslovnih kapaciteta isplativost korištenja vanjskih usluga pada u vodu. Ne treba biti preveliki financijski stručnjak niti raditi velike i opsežne analize, (mada i one to potvrđuju), kako bi se shvatilo da će se korištenjem vanjskih usluga smanjiti samo stavka izdataka za zaposlene, dok će s druge strane porasti trošak na strani usluga koji će uvelike nadmašiti uštede troškova izdataka za zaposlene.

Ako za primjer uzmemo potrebu za svakodnevnim 8 satnim angažmanom osobe na održavanju čistoće, stalnozaposleni djelatnik koštat će nas najvjerojatnije minimalnih 3.438,47 Kn (minimalna bruto plaća 2.984,78 + 435,69 doprinosa na bruto). Jasno je da će nas angažiranje takvog djelatnika putem vanjskih usluga koštati tih minimalnih 3.348,47 Kn plaće tog djelatnika uvećane za željeni profit davatelja usluge i to samo ako smo u sustavu PDV-a.  Ako nismo u sustavu PDV-a cijena koštanja tako angažiranog zaposlenika uvećava se i za PDV obračunat na ukupan iznos usluga. Nemojmo zaboraviti, u cijenu čišćenja uključeni su i troškovi sredstva i materijala za čišćenje koje nam davatelj usluga sigurno neće isporučiti po svojoj nabavnoj cijeni, nego će na nju također zaračunati svoj željeni profit. Ako nismo u sustavu PDV-a usluge čišćenja koštat će nas barem 40, 50% više nego da smo imali stalnozaposlenog djelatnika.

Danas je autsorsing trend u porastu, sve više i više tvrtki odlučuje se za takav oblik servisiranja svojih potreba. Često se vanjskim uslugama pribjegava prije nego se napravi kvalitetna cost/benefit analiza koja će u obzir uzeti i cijenu koštanja i kvalitetu usluživanja kao i potrebna ulaganja u unapređenja i razvoj poslovanja kao i potrebe za obrazovanjem vlastitih zaposlenika na pojedinim radnim mjestima.

Bez obzira upravljamo li našom malom, srednjom ili velikom tvrtkom, nekom zajednicom, udrugom, lokalnom ili državnom imovinom, tim sustavima trebali bi upravljati s pažnjom dobrog i savjesnog gospodarstvenika. Prije nego se odlučimo smanjiti broj zaposlenih i angažirati vanjske usluge samo zato što je to danas moderno i zato što nam je netko rekao da su nam troškovi zaposlenih preveliki, prije toga treba utvrditi koliko će nam porasti troškovi na drugoj strani i hoće li kvaliteta vanjskih usluga biti veća ili manja u odnosu na vlastite kapacitete. S druge strane, smanjenje izdataka za zaposlene ne znači nužno smanjenje plaće, otpuštanje zaposlenih te angažiranje vanjskih usluga. Racionalizacijom poslovanja, spajanjem više mjesta u jedno uz pomoć sveprisutne informatizacije, kroz prirodan odljev zaposlenih (odlazak u mirovinu) možemo bezbolno smanjiti visinu izdataka za zaposlene a da s druge strane nismo povećali troškove usluga.

Sigurna sam da većina poduzetnika danas na financijske izvještaje više ne gleda kao na „gnjavažu“ vezanu uz završni račun i zakonsku obvezu izvještavanja državnih institucija. Vjerujem da će većina nas, prilikom donošenja odluke o poslovnom odnosu sa nekim novim partnerom pokušati saznati što više o njemu i njegovu poslovanju. Isto tako, ti isti potencijalni partneri, prije sklapanja poslovnog odnosa sa nama, napravit će istu stvar, pokušati saznati što više podataka o nama.

Financijski izvještaji i analiza financijskih izvještaja glavna je sastavnica fundamentalne analize, koju provodimo sa svrhom upoznavanja ekonomske i financijske snage, te mogućih perspektiva nekog poduzeća ali i nas samih. Moglo bi se reći da su glavna tri razloga za procjenu vrijednosti poduzeća, analizu financijskih izvještaja, te pokazatelja analize sljedeći:

• Potreba da se kontinuirano prati vlastita financijska situacija
• Analiza financijske snage poslovnih partnera
• Investiranje

Prije svega treba naglasiti na važnost procjene „zdravlja“ našeg vlastitog poduzeća kontinuiranim praćenjem, planiranjem, kontrolom, te analizom financijske situacije i financijskih pokazatelja poduzeća. Zanimat će nas i stanje naših poslovnih partnera, kupaca kako bi imali saznanja o naplativosti naših potraživanja, ali i naših dobavljača, jer, poznavanje vlastitog lanca nabave jedna je od osnovnih pretpostavki za postizanje kontrole u poslovanju i detektiranju skrivenih rizika ali i mogućih potencijala. Raspolažemo li „viškom“ novaca, i ne želimo da nam beskorisno stoji na računu, počet ćemo razmišljati o investiranju, kupnji neke obveznice sa željom ostvarenja kamatnih prihoda, o kupnji većinskog ili manjinskog udjela u nekom poduzeću radi ostvarivanja prihoda od dividendi, udjela u dobiti tog poduzeća.

Za sve te procjene koristit ćemo se financijskim izvještajima, i bez obzira na to što su financijski izvještaji bazirani na prošlosti, svrha analize je pogled u budućnost. Na osnovu njih stvaramo podlogu za potrebe upravljanja poslovanjem i razvojem poduzeća. Financijski izvještaji pružaju nam informaciju o imovini, obvezama, kapitalu, prihodima, rashodima, dobiti (gubitku), te novčanim tokovima. Navedene nam informacije, zajedno s drugim informacijama u bilješkama uz financijske izvještaje, pomažu u procjenjivanju iznosa, vremena i neizvjesnosti budućih novčanih tokova poduzeća. Kako bi dobili potpuniju i realniju sliku, financijske izvještaje potrebno je promatrati zajedno i u međusobnoj interakciji. Temeljni izvještaji u kojima su sadržane te informacije i na osnovu kojih radimo analizu su:

• Bilanca (izvještaj o financijskom položaju)
• Račun dobiti i gubitka (izvještaj o uspješnosti poslovanja)
• Izvještaj o promjenama vlasničke glavnice
• Izvještaj o novčanom toku
• Bilješke uz financijske izvještaje

Prilikom analize financijskih izvještaja možemo se koristiti čitavim nizom različitih postupaka, kao što su postupci raščlanjivanja i uspoređivanja, te različitim financijskim pokazateljima. Kad govorimo o postupcima uspoređivanja govorimo o komparativnim financijskim izvještajima i horizontalnoj analizi, dok postupci raščlanjivanja obuhvaćaju strukturne financijske izvještaje i služe za provođenje vertikalne analize. Najznačajniji financijski pokazatelji kojima se koristimo pri ocjeni sigurnosti i uspješnosti poslovanja su pojedinačni i skupni pokazatelji, sustavi pokazatelja, te zbrojni i sintetički pokazatelji.

1. Osnovne skupine financijskih pokazatelja su:
   • Pokazatelji likvidnosti
   • Pokazatelji zaduženosti
   • Pokazatelji aktivnosti
   • Pokazatelji ekonomičnosti
   • Pokazatelji profitabilnosti
   • Pokazatelji investiranja
2. Najčešće korišteni sintetički ili zbrojni financijski pokazatelja su:
   • Altmanov Z-score model
   • Kralicekov DF pokazatelj
   • BEX indeks
3. Inovativne mjere procjene vrijednosti poduzeća:
   • Ekonomski dodana vrijednost (EVA)
   • Tržišna dodana vrijednost (MVA)
4. U posebnu skupinu ubrajamo pokazatelje analize na temelju izvještaja o novčanom toku:
   • Pokazatelji ocjene likvidnosti i solventnosti
   • Pokazatelji kvalitete dobiti
   • Pokazatelji kapitalnih izdataka
   • Pokazatelji povrata novčanog toka

Izračunati pokazatelji sami za sebe ne govore nam mnogo. Kako bi mogli donijeti odgovarajući zaključak zadovoljavaju li određeni pokazatelji ili ne, potrebno ih je usporediti s određenim standardnim veličinama, koje, u stvari predstavljaju bazu usporedbe. Najčešće korištene veličine za usporedbu tih pokazatelja su:

• Planirani pokazatelj za razdoblje koje se analizira
• Kretanje određenog pokazatelja u određenom vremenskom razdoblju u promatranom poduzeću
• Usporedba dobivenih veličina sa drugim poduzećima iste grupacije
• Usporedba dobivenih veličina sa prosječnom vrijednošću iste grupacije.

Prednost pokazatelja u odnosu na apsolutne vrijednosti je njihova neovisnost o veličini poduzeća. Na osnovu pokazatelja možemo uspoređivati uspješnost poslovanja poduzeća različitih veličina, ali i npr. stanje i uspješnost našeg vlastitog poduzeća tijekom niza godina poslovanja i promjena njegove veličine.

Kad su Warrena Buffeta pitali kako je postao tako uspješan ulagatelj, on je odgovorio: „Analizirajući stotine i stotine financijskih izvještaja svake godine“. I zato, nemojmo financijske izvještaje smatrati dosadnom obvezom izvještavanja, iskoristimo dane nam informacije prilikom investiranja, ulaska u nove poslovne odnose, ali ne manje bitno, upotrijebimo ih i za procjenu našeg vlastitog poduzeća, našeg stanja, prijetnji i rizika, ali i novih mogućnosti.